Dobojski Dukati - Samoća

Samoća je nešto teško, kad će proći to me brine
samoća me prati stalno, dane i godine
teško je onom, ko u samoći, život provesti mora
samoća je uvijek bila, od zatvora gora
teško je onom, ko u samoći, život provesti mora
samoća je uvijek bila, od zatvora gora

Neko ‘oće samovati, kad u duši nešto krije
a mnogi su samovali, kad izgube najmilije
još samo jedna samoća ima, kad čovjek nema stida
zatvori lijepu i mladu ženu, samu u četir` zida
još samo jedna samoća ima, kad čovjek nema stida
zatvori lijepu i mladu ženu, samu u četir` zida

Neko ima sretan život, u veselju noć i dan
a neko je cjeli život, osuđen da živi sam
teška je teška samoća svaka, što pati srca sva
teško je teško, kad nemaš s kime, djeliti dobra i zla
teška je teška samoća svaka, što pati srca sva
teško je teško, kad nemaš s kime, djeliti dobra i zla